Mirna KutlešaSmetnje u komunikaciji: Depression(Smetnje u komunikaciji: Depresija)2008.-2009. olovka, akvarel, papir345 x 240 mmMMSU-6328-2
Mirna Kutleša (Rijeka, 1980.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Igora Rončevića. Dobitnica je nagrade Akademije likovnih umjetnosti za diplomski rad 2004., nagrade Erste fragmenti 2009., a 2006. boravi u Parizu u sklopu rezidencijalnog programa Cité Internationale des arts.
Jedna je od rijetkih umjetnica na riječkom području koja se bavi objektnim slikarstvom. Dosljedno i kreativno propituje medij suvremenog slikarstva te kontinuirano plasira nove, sadržajno svježe i tehnički umješne cikluse.
U konceptualnom i formalnom smislu, figuracija Mirne Kutleše obilježena je prožimanjem utjecaja subjektivne memorije i suvremene vizualne kulture: filma, fotografije, književnosti… Izrazito domišljato tretira kompleksno granično područje između dokumentarnog i fikcijskog, izvanjskog i psihološkog, podsvjesnog, uobličavajući cikluse na finoj razmeđi slikarskog i crtačkog medija, grotesknog ili nadrealnog i realističnog prikaza.
U umjetnosti zadnjih desetljeća, ekspanziji koncepta, videoinstalacija, ambijenata, slikarski svijet Mirne Kutleše vraćanje je izvornom, prirodnom izrazu, koji je nadrastao tehnološke izazove vremena i stao uz bok likovnim izričajima koji su slici vratili izgubljenu ikoničnost, status i značenje koje joj i pripada.*
U novije vrijeme istražuje i drugačije medije likovnog izražavanja. Tijekom 2012. projektom At the Edge of Life poigrala se idejom naseljavanja prostora stubišta zgrade Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i Sveučilišne knjižnice, stvarajući objekte koji nalikuju organskim strukturama poput virusa, parazitskih organizama koji u pravilu žive na račun tijela domaćina.
Smetnje u komunikaciji sastoji se od sedam pojedinačno uokvirenih dijelova, izrađenih u tehnici akvarela i olovke na papiru. Na donjoj strani okvira svakog dijela nalazi se metalna pločica s nazivom rada. Rad se može sagledavati pojedinačno, ali i kao seriju simboličnih portreta suvremenog društva s istaknutim psihološkim i socijalnim stanjima koja se u njemu javljaju: Histerija, Depresija, Agresija, Tupilo, Paranoja, Manipulacija, Izolacija. Portreti ne isključuju ni autoportretnu dimenziju. Iako su likovna deskriptivnost i analogija s likovima iz ljudskog i životinjskog svijeta prisutne, potisnute su u drugi plan, a naglašen je složeniji, metaforički sadržaj svakog rada.
U formalno-likovnom pogledu, prepoznatljiv je autoričin rukopis: slikarski postupak je pročišćen i sveden na najvažnije, crtački elementi spajaju se sa slikarskima, boje su reducirane na nekoliko osnovnih tonova, a u akvareliranim nanosima boje akcentuirana je njihova razlivenost.
Rad Smetnje u komunikaciji bavi se razgraničavajućim područjem između unutarnjeg i vanjskog. Doslovna granica što se tiče tijela svakako je njegova opna, ovojnica, koža sa svojim rupama, otvorima koji mjestimično dokidaju sigurnu granicu pa postoji opasnost da se unutrašnjost otkrije ili da izvanjsko prodre unutra. Mjesto poželjne protočnosti može biti i opasno, kritično mjesto koje treba kontrolirati.
U prvom je planu nemogućnost normalnog protoka emocija iznutra prema van i obrnuto te mogući uzroci i posljedice, rubni slučajevi i problematično ponašanje. Kao polje za projekciju "smetnji", tj. poremećaja ponašanja, upotrijebljena je glava sa svojim glavnim osjetilno-komunikacijskim obilježjima očiju, nosa, usta, ušiju. Njezin je karakter zastao usred transformacije iz antropomorfnog u zoomorfno: prema starom receptu iz basne, životinja je ekvivalent određenom karakteru/ponašanju.**
*Sanda Stanaćev Bajzek, iz kataloga Priče iznutra, Galerija Stančić, Zagreb, 2008.
** Mirna Kutleša, iz kataloga izložbe Sedam gradskih vrata, 14. BJCEM, MMSU, Rijeka, 2009.
(V.B.)