Boris CvjetanovićCiklus Ocean1998.želatinski srebro tisak, fotografski papir, 1/7396 x 298 mmMMSU-2764-27
Boris Cvjetanović (Zagreb, 1953.) diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, likovni smjer, a fotografijom se počeo baviti osamdesetih kao fotoreporter u Studentskom listu i Poletu, kada postaje predstavnikom Poletove fotografske škole. Otada djeluje kao zamjetna autorska pojava u fotografiji te kroničar hrvatske suvremene scene – njegov kućni arhiv vjerojatno je najbogatija fotografska baza umjetničkih događanja, službenih otvorenja i neformalnih okupljanja. Kontinuirano bilježi stanja u svojoj neposrednoj blizini, svakodnevicu u urbanome, zagrebačkom dnevnom boravku i sve češće posjećivanom pelješkom (Žuljana) ambijentu. Njegov autorski pristup odlikuje se izravnim pogledom u snimano, nedirnutim kadrom, uvažavanjem običnih i slučajnih događaja (Prizori bez značaja, Erotski grafiti) ukidajući u odabiru tema konvencije vrijednosne ljestvice vrijedno-bezvrijedno. Socijalna osjetljivost u pravilu nije popraćena indikativnim komentarima (Mesnička 6, Bolnica, Zatvor, Labinski i Sandžački rudari), već dokumentarnom neposrednošću. Uz izrazito zanimanje za vanjsko, društveno, zajedničko, autor nas katkad zatekne biranim fotografijama iz intimnog obiteljskoga života (Ljetovanje, Ocean).
Ciklus Ocean iz Zbirke fotografija sadrži 31 fotografiju zabilježenu Hasselbladom (6 x 6 inch), za autorova boravka na jugu Australije 1998. godine. Na crno-bijelim fotografijama panoramski je prikaz australijskog priobalja, koji podsjeća na umjetničku temu osamljene jedinke, u isti mah uplašene i nadahnute nadmoćnom prirodom. Na njima prevladava praznina iskošenih ili frontalno kadriranih površina ravnomjerno raspoređenih sivo-crnih tonova, koja gledatelju prenose melankolična stanja neosunčanih, tmurnih pješčanih plaža kojima šeću autorova supruga Markita i prijatelji, domaćini Kerrie i Peter. Usred prostranih vizura, nasuprot udaljenom horizontu, ljudske figure izgledaju poput tihih statista, sljubljenih sa sveprisutnim pejzažom, dok kod manje zastupljenih krupnih planova, pretežno portreta i prizora iz interijera, zamjećujemo prostor istog spokoja i zaglušujućeg zvuka oceana. Pejzaž poput ovog spada među rjeđe motive Cvjetanovićeva opusa, njegov su prvi motiv urbano boravište ljudi.