Damir Stojnić
Sedmo nebo
2002.
ulje, platno
1350 x 1900 mm
MMSU-2477

Damir Stojnić (Rijeka, 1972.) diplomirao je slikarstvo 2000. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a potom pohađao poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani u klasi profesora Bojana Gorenca. Izlagao je na više od 60 samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada i priznanja za crtež i slikarstvo: 2010. nagradna izložba Zavičajnog muzeja u Rovinju, 2007. druga nagrada na Trijenalu hrvatskog akvarela. Trenutačno je docent na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Damir Stojnić je emerging (oni koji se pojavljuju, rastu, koji izranjaju na površinu hrvatskog likovnog zemljovida)* na riječkoj likovnoj sceni koja predstavlja generacijski blisku mladež školovanu izvan matične sredine koja je krajem devedesetih ostvarila prepoznatljiv, zaokružen i originalan likovni izraz. Umjetnički formirani i školovani u vrijeme mnogih društvenih promjena, njihovo je stvaralaštvo obilježeno pluralizmom izraza, multimedijalnošću i utjecajem masovne kulture na produkciju zrelih i promišljenih radova. Inovativnim propitivanjem suvremene umjetničke prakse u sprezi s postmodernim metodama i strategijama, riječku su art-scenu učinili vitalnom i prepoznatljivom čak i u međunarodnim krugovima.
Damir Stojnić svoju je poziciju na hrvatskoj likovnoj sceni, prema riječima Branka Cerovca prigodom otvorenja izložbe Anarhitektura : Astralografije 2008. u labinskome kulturno-umjetničkom centru Lamparna, ucrtao sredinom devedesetih kada je ujedinio iskustva Nove slike, antropoloških ideja i vizualizacija Rudolfa Steinera.**
Stojnićevi radovi vezani su uz dugogodišnje zanimanje za strukturalno-morfološku razradu multiplikacije motiva. Multipliciranjem motiva usvaja prirodni rast koji dopušta spontano rasprostiranje unutar polja slike i pritom se koristi organskim i geometrijskim zakonitostima. Osnovno težište njegova stvaralaštva jest pitanje koliko se umjetnošću može mijenjati stvarnost, a prema stvarnosti uspostavlja odnos kao prema materijalu.
Značajni ciklusi kojima objedinjuje svoje intelektualne, duhovne i umjetničke impulse su: Anarhitektura – Terrarium (1996.–2003.) koji se sastoji od crteža životinja, u krdima ili jatima, koji podsjećaju na tlocrte gradova, u tehnici akvarela, na različitim papirnatim podlogama uredskog materijala (izloženi u vitrinama, tzv. terarijima); Transparencije (tijekom 2000-ih) u kojem tehnikom providnog prikaza u slojevima pokušava mapirati svjetove i dimenzije nekih drugih razina stvarnosti tako da prožimanje onoga što je naizgled izvan nas doživljavamo kao da je unutar nas samih; Insignogrami su fotografije plamtećih oblika, odnosno crteža vatrom/žeravicom u prostoru, a najpoznatiji su oni iz projekta u kojem je Stojnić tijekom boravka 2003. i 2004. u istarskim kamenolomima radio ognjišta-crteže u raznim oblicima (životinja, čovjek, leptiroliki grad…).
Damir Stojnić značajan je i hrvatski umjetnik performansa koji u nastupima često koristi svoje tijelo, ali i krv kao dio samoranjavanja. Poriv za takav pristup, prema njegovim riječima, pronalazi isključivo u duhovnoj dimenziji pročišćenja i iskupljenja.*** Javnost su privukle izvedbe Skinscraper na izložbi Emerging Artists 2003. u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i An(im)omalija na FONA-i 2005. u Rijeci.
Autor je i niza tekstova o svojoj viziji umjetnosti, publiciranih u katalozima koji prate njegove autorske projekte i izložbe, objavljenih u vlastitoj ediciji naslovljenoj Nezavisni umjetnički laboratorij.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Zbirci crteža čuva rad Jeleni (1999.), otkupom nagrađeni crtež na 15. međunarodnoj izložbi crteža u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti 2002., te sliku Sedmo nebo (2002.) u Zbirci slikarstva, koja je bila izložena u kategoriji vizualna umjetnost/slikarstvo hrvatske selekcije 11. bijenala mladih umjetnika Europe i Mediterana u Ateni 2003. u organizaciji Muzeja.

Prikazi životinja u krdima ili jatima bili su Stojnićev prepoznatljiv bestijarij koji ga je svrstao među rijetke hrvatske (konceptualne) suvremene animaliste. Služeći se principom prirodnog rasta, izvodio je postupke multiplikacije jedinoga figurativnog motiva kojim organski ispunjava prostor crteža.
Nakon tog ciklusa umjetnik nastavlja s multiplikacijom motiva, ali ovaj put organsku progresiju zamjenjuje nekom vrstom geometrijske progresije i gradi slike po principu kristala, kao što je slika Sedmo nebo.
Stojnić izražava osobnu kozmičku viziju kao postulat vlastite umjetničke prakse koju uspostavlja crpeći znanja i iskustva iz različitih područja ezoteričnih istraživanja. Ponavljanje ljubičastih i plavih spirala koncentrično raspoređenih po tamnoj pozadini u kombinaciji s elementima pentagrama predstavlja prauzor iz kojega sve potječe i u koji, u konačnici, sve utječe. Arhitektura kozmičke prisile je od mog pogleda zahtijevala da u sebe upija i sublimira sve što mu se nađe na putu, postajući samo transparentna opna navučena preko nečeg drugog što slijedi nakon razmicanja koprena i presvlaka asocijativnih nizova koje teče u beskraj: zviježđe-pločice za domino-madeži-geomantijske figure-srednjovjekovni burgovi-kaleidoskopi-ljudsko tijelo-jarčeva glava-lišće kestena-polovica jabuke-pčelinje sače-morske zvijezde-leptiri-pršljenovi-paukove mreže-kristali-dalekovodi-hvatači snova Indijanaca-propeleri-lingami-puževe kućice-tornada-galaksije i crne rupe što ih spiralno usisavaju.****

*Nataša Ivančević, Riječka situacija, iz kataloga Emerging artists, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2004.
**Damir Stojnić izlaže u Lamparni: Anarhitektura – Astalografije, 27.10.2008., preuzeto sa http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=4722
***Suzana Marjanić, Razgovor s Damirom Stojnićem, Zarez, VIII/181, 2006.
****Damir Stojnić, Anarhitektura, iz kataloga Anarhitektura : Astralografije, 1993.–2002., vlast. nakl., 2002.

(D. Z. / N. E.)