Kata MijatovićŽudnja1994. sol, staklo, vodapromjer 5000 mmMMSU-2849
Kata Mijatović (Branjina, 1956.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. te u devedesetima i započinje aktivno izlagati. Njezini radovi prepoznatljivi su po minimalnom, gotovo isposničkom iskazu, koncentraciji na ljudske emocije, psihičke i podsvjesne procese. Radije nego da izrađuje solidne, statične objekte, umjetnica uspostavlja efemerne situacije koje se troše i obnavljaju svakim novim postavljanjem.
Zasnovana na konceptu, instalacija Žudnja fizički ne postoji u muzejskoj zbirci, već se svakom izložbenom prezentacijom ponovno uspostavlja prema uputama autorice. Umjetnica se koristi uobičajenim elementima svakodnevice, pokušavajući u njima istaknuti začudne i simboličke konotacije. Rasprostire krug soli, u čije središte postavlja čašu s vodom, koja je zbog količine soli i njezine zasljepljuće bjeline u prvom dojmu gotovo neprimjetna. Postavljanje tih elemenata u kružnicu može se doživjeti kao metafora prolaznosti i obnavljanja životnog ciklusa. Sam naslov produbljuje razinu interpretacije. Upućuje na generiranje žudnje, jednog od primarnih ljudskih osjećaja, uvijek u pogonu, i to na ambivalentan način. Iako može izazvati ispunjenje i zadovoljstvo, žudnja je uvijek ispunjena rizikom i nemirom, i lako okončava u razočaranju. Apstraktan pojam materijaliziran je disproporcionalnim omjerima dva zastupljena elementa postavljena u asimetričan odnos. Kružno posuta zrna soli zadržavaju kruto stanje, dok tekuća voda u čaši, pozicionirana u centar, s vremenom hlapi. Pred hrpom soli, sa samo čašom vode, ostajemo žedni, suočeni s neutaživom prirodom ljudske žudnje.
(K.O.)