Tanja Dabo
Dobrodošli
2004.
film u boji, zvuk, DVCAM
00:08:54
MMSU-5013

Produkcija: Kino Klub Zagreb
Izvršna producentica: Tanja Dabo
Producent: Borna Subota
Scenarij: Tanja Dabo
Direktor fotografije: Vedran Šamanović
Obrada slike i zvuka: Staša Celan, Borna Subota
Zvuk: Ivan Šmintić
Asistentica: Iva Smokvina
Scenska tehnika: MTTN
Tanja Dabo (Rijeka, 1970.) završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, nakon toga1989. upisuje likovnu kulturu na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomski studij grafike na Akademiji za likovno umetnost u Ljubljani završava 2003. u klasi profesora Lojza Logara. Od 2000. do 2009. radi na Odsjeku za likovne umjetnosti, poslije na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, nakon toga predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Od 1993. sudjeluje na više od stotinu skupnih i 14 samostalnih izložbi. Sudjelovala je u mnogim hrvatskim i međunarodnim kustoskim projektima, održala brojna predavanja te bila mentorica edukativnih radionica, ponekih i u suradnji s Muzejom. Njezini se radovi nalaze u zbirkama nekoliko hrvatskih i inozemnih muzeja, uglavnom grafike te performansi u obliku videa i eksperimentalnog filma. U njima autorica najčešće propituje intimu, umjetničku struku, odnos između umjetnika i institucije/društva, muško-ženske odnose, kulturni i rodni identitet.

Eksperimentalni film Dobrodošli sniman je na bazenu Ville Astre u Lovranu. Tanja Dabo poput profesionalne plivačice u sportskom kupaćem kostimu, s plivaćom kapom i naočalama, neprekidno pliva u bazenu te sedam puta izranja ispred kamere i imaginarnim turistima na različitim jezicima, uz osmijeh, izgovara frazu: Dobrodošli. Umjetnica isprva pokušava što srdačnije izreći dobrodošlicu, ali svaki put kad ponovno izroni izraz lica sve joj manje podsjeća na osmijeh, a sve više na grčevitu grimasu dok se zbog fizičkog napora bori za dah. Njezina se performativna akcija događa se u jednome statičnom kadru, bez naknadne intervencije u montaži. Atraktivan ambijent i naglašeni kolorit u ovom eksperimentalnom filma podsjećaju na turističke reklame. Ipak, kritika je to turističkog razvoja Hrvatske čija obala i otoci ožive jedino ljeti. Upravo su zato njihovi stanovnici prinuđeni raditi u turizmu zbog egzistencijalne potrebe, što je i samu umjetnicu godinama vezivalo za otok, osobito u ljetnim mjesecima kada je sve podređeno turizmu.

(D.Z.)