Sonja Vuk
Cosmoclub
2004.
dvokanalni video u boji, zvuk, MiniDV
00:11:13
dimenzije postava promjenjive
MMSU-4507 (1-4)
Sonja Vuk (Ludbreg, 1966.) završila je 1995. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nakon čega je upisala Akademiju likovnih umjetnosti i umjetničkog obrazovanja u Tilburgu u Nizozemskoj, gdje je uz pomoć NUFFIC-ove stipendije nastavila s poslijediplomskim studijem iz trodimenzionalne umjetnosti. Na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani stekla je 2010. naslov magistrice umjetnosti iz videa i novih medija te upisala doktorski studij iz likovne pedagogije na tamošnjem Pedagoškom fakultetu. Poznata je postalapreko multimedijalnih radova i web-projekata s naglašenim društvenim i edukativnim aktivizmom. Kao likovna pedagoginja osmislila je i održala brojne likovne radionice za djecu i studente. Dobitnica je otkupne nagrade Sveučilišne knjižnice za crtež na 21. salonu mladih i nagrade na IX. Triennalu kiparstva u Zagrebu.

Njezina je videoinstalacija Cosmoclub iz Zbirke medijske umjetnosti, filma i videa zamišljena kao ljetna terasa sa stolovima i stolicama, naglašena, pomalo kičasta, romantična ozračja koji prati zvuk morskih valova i noćni ugođaj zamračene, ali umjetno osvijetljene prostorije. Na dva stola smještena su, jedan nasuprot drugoga, dva TV ekrana – u dijalogu između ženske i muške uloge koje se reproduciraju u formi videa. Na zidu se ritmički izmjenjuju i djelomično preklapaju projekcije dijapozitiva s tekstom Cosmoclub. Konstruirani ambijent pripada radovima kojima umjetnica propituje društvene probleme tranzicijske Hrvatske koji nastaju kao rezultat suvremenih pojava (konzumerizam, negativan utjecaj medija, nestabilna politička i ekonomska situacija u zemlji). Problemi su iznimno složeni, no često sadrže komične elemente kojima se nastoji stvoriti obrana protiv apsurdnosti i bespomoćnosti situacije. Osnovna ideja ovog projekta nastala je kao reakcija na tekst Vodič kroz fantazije objavljen u hrvatskom časopisu Cosmopolitan. U tekstu se navode upute za osvježenje seksualnog života kojima se jamči postizanje trenutnog užitka. Instantupute svode složene ljudske odnose na odnose izmišljenih heroja i heroina koji se uklapaju u opće poželjne idiome o uvijek bogatim, lijepim, poželjnim, mladim i uspješnim osobama. U takvom okruženju gubi se osobnost na račun nametnutih stereotipa koje je nemoguće ostvariti u zbiljskom životu. Cilj rada je ironizirati ovu apsurdnu, ali opće raširenu tendenciju kojom se proklamira odustajanje od razvoja istinskih ljudskih vrijednosti, originalnosti i kreativnosti.*

*Nataša Ivančević, Šutnja nije zlato!, iz kataloga Formalno ↔ Angažirano, MMSU, Rijeka, 2008.

(D.Z.)