Ivan Šeremet
Vidjeti (se)
2000.
fotokopija fotografije, papir, plastična folija, drvo, zrcalno staklo
fotokopija, 445 x 325 mm
ogledalo, 600 x 600 x 110 mm
MMSU-2290 (1-5)
Pronicav, gorko-ironičan komentator društveno-političkih previranja u Hrvatskoj, Ivan Šeremet (Erdevik, 1952.) sklon je etički intoniranim, a vizualno konciznim i minimalnim iskazima, koji su često autoreferencijalni. Polazeći od vlastita iskustva i ukotvljenosti u matičnu sredinu Slavonskog Broda, Šeremet dolazi do prepletanja individualne i lokalne s kolektivnom biografijom, markiranom poratnom traumom i neugodnim iskustvima tranzicijskih godina.

Instalacija Vidjeti (se) istražuje moć slike, gledanja i viđenja, a pritom se služi najupečatljivijim identifikacijskim pomagalima, osobnim fotografijama na službenim dokumentima i ogledalom. Šeremetove preslike fotografije iz osobne karte postavljene su u promatračevu očištu, dok su na podu dva četvrtasta objekta sa zrcalnim staklom. I jednom i drugom predmetu vidljivost je umanjena, čime se izvrće očekivanje uvida, tj. stjecanja jasnog pregleda. Ono što je izloženo, istovremeno je samo djelomično otkriveno, a dijelom ostaje neotkriveno i nespoznatljivo, manifestirajući time ambivalentnost pogleda i odnošenja prema okolini. Ogledala su, naime, postavljena podno i vrlo blizu jedno drugome tako da onemogućuju vidjeti se, dok su autoportreti pokriveni najlonskom folijom koja stvara magličast i samo djelomično propustan dojam površine. Glavna pitanja koja postavlja autor, a koja ističe i sam naslov glase: Što vidimo kada (se) gledamo? Koliko su slike važne u izgradnji privatnih i javnih (pri)povijesti i možemo li se njima oduprijeti blijeđenju sjećanja? Kako se može prodrijeti iza čiste fizičke pojavnosti i omogućiti dublja razina (samo)spoznaje?

(K.O.)