Duje JurićBez naziva1993. akrilik, platno1210 x 2700 mmMMSU-1867 (1-3)
Duje Jurić (Rupe, 1956.) završio je 1981. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Vasilija Jordana. Bio je suradnik majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera, a sredinom osamdesetih surađivao je s Julijem Kniferom na izvedbi njegovih murala u Francuskoj. Od 1986. do 1988. radio je kao scenograf na projektima Kugla glumišta. Do 1993. je vanjski suradnik Hrvatskoga restauratorskog zavoda, zatim je radio u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu kao konzervator-restaurator, a od 2000. predaje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor.
Duje Jurić jedan je od najznačajnijih predstavnika geometrijske apstrakcije koji je stasao u generaciji umjetnika osamdesetih. Njegovi visokoestetizirani radovi počivaju na konstruktivističkim i neoplasticističkim načelima. Zanimljivo je da je na samim počecima karijere bio sklon informelu. Često izlazi iz dvodimenzionalnosti slikarske plohe, što u radikalnijim primjerima rezultira prostornim instalacijama i ambijentima. Iako u početku nije bio sklon kolorizmu, s akromatske gradacije između bijele, sive i crne, u devedesetima je prešao na kolorit žarkih boja, da bi se posljednjih godina s motivom kompjutorskih čipova priklonio ponovno monokromiji s akcentima zlatne i srebrne. Komponiranje složenih sklopova matrice i optički iluzionizam zapravo su rezultat njegova analitičko-znanstvenog pristupa, čime uspostavlja polemičan dijalog sa svojim prethodnicima kao što su EXAT 51 i Nove tendencije.
Jurić je u svom izrazu sažeo jedno novo promišljanje geometrije, uvodeći komponente temeljene na misli konceptualne provenijencije, te težnji da slikarsku problematiku ne treba definirati i ograničavati zadanom slikarskom površinom.*
Izlagao je na šezdesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi te izveo niz umjetničkih projekata i akcija, a posebno treba istaknuti njegove ambijente u obliku svjetlosnih instalacija. Za prvu godišnjicu otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu kreirao je ambijent pod nazivom MSU 1. U Rijeci je izlagao na jednoj od svojih prvih samostalnih izložbi 1984. u Galeriji omladinskog kluba Ivo Lola Ribar, zatim 1989. na 15. bijenalu mladih, kada je i nagrađen za svoj rad, 1996. izlaže u Malom salonu sa svjetlosnim ambijentom Zidovi i prostori, a retrospektivno (1988.–2002.) predstavio se riječkoj publici u Galeriji Kortil 2003. godine.
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Zbirci slikarstva ima dva akrilika Bez naziva iz 1989. i 1993., a u Zbirci grafika ima grafičku mapu sitotiska iz 2007., tiskane u nakladništvu Galerije Rigo iz Novigrada.
U radu Bez naziva iz 1993. primjećujemo standardizaciju već prepoznatljiva Jurićeva motiva geometrijskog reda izmjene horizontala i vertikala, koje monokronom gradacijom daju optičku iluziju cijevi. Ovaj put te motive autor smješta u središnji dio slike, dok s lijeve strane ostavlja crnu, a s desne bijelu plohu.
…njegove slike također čitamo kao objekte, svojevrsne poliptihe, koji sažimaju perpetuirajuću geometrijsku igru u sliku, u niz slika, u plošni ili sasvim postvareni objekt, u arhitektonski element koji je moguće nadopuniti tekućim kristalima video zida, u postvarenu iluziju, u raščlanjenu knjigu. Zanimljivo je na kraju spomenuti, autor na slikama, na slikama-objektima, dakle u nizovima koje slaže u poliptihe radi bez prethodnih skica, povezujući tako spontano i izvježbano, racionalno i iracionalno, slijedeći ritam nutarnjeg bića u neobaveznom i racionalnom prostoru umjetnosti.**
*Mladen Lučić, iz kataloga Duje Jurić, Slike – instalacije, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1995.
**Lilijana Domić, iz kataloga Duje Jurić, Radovi 1988-2002, Udruga Globalna Hrvatska, Rijeka, 2003.
(D.Z.)