Duje Jurić
Bez naziva
1989.
akrilik, papir
2714 x 4423 mm
MMSU-1646 (1-3)
Duje Jurić (Rupe, 1956.) završio je 1981. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom prof. Vasilija Jordana. Bio je suradnik majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera, a sredinom osamdesetih surađivao je s Julijem Kniferom na izvedbi njegovih murala u Francuskoj. Od 1986. do 1988. radio je kao scenograf na projektima Kugla glumišta. Do 1993. je vanjski suradnik Hrvatskoga restauratorskog zavoda, zatim je radio u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu kao konzervator-restaurator, a od 2000. predaje na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor.
Duje Jurić jedan je od najznačajnijih predstavnika geometrijske apstrakcije koji je stasao u generaciji umjetnika osamdesetih. Njegovi visokoestetizirani radovi počivaju na konstruktivističkim i neoplasticističkim načelima. Zanimljivo je da je na samim počecima karijere bio sklon informelu. Često izlazi iz dvodimenzionalnosti slikarske plohe, što u radikalnijim primjerima rezultira prostornim instalacijama i ambijentima. Iako u početku nije bio sklon kolorizmu, s akromatske gradacije između bijele, sive i crne, u devedesetima je prešao na kolorit žarkih boja, da bi se posljednjih godina s motivom kompjutorskih čipova priklonio ponovno monokromiji s akcentima zlatne i srebrne. Komponiranje složenih sklopova matrice i optički iluzionizam zapravo su rezultat njegova analitičko-znanstvenog pristupa, čime uspostavlja polemičan dijalog sa svojim prethodnicima kao što su EXAT 51 i Nove tendencije.
Jurić je u svom izrazu sažeo jedno novo promišljanje geometrije, uvodeći komponente temeljene na misli konceptualne provenijencije, te težnji da slikarsku problematiku ne treba definirati i ograničavati zadanom slikarskom površinom.*
Izlagao je na šezdesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi te izveo niz umjetničkih projekata i akcija, a posebno treba istaknuti njegove ambijente u obliku svjetlosnih instalacija. Za prvu godišnjicu otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu kreirao je ambijent pod nazivom MSU 1. U Rijeci je izlagao na jednoj od svojih prvih samostalnih izložbi 1984. u Galeriji omladinskog kluba Ivo Lola Ribar, zatim 1989. na 15. bijenalu mladih, kada je i nagrađen za svoj rad, 1996. izlaže u Malom salonu sa svjetlosnim ambijentom Zidovi i prostori, a retrospektivno (1988.–2002.) predstavio se riječkoj publici u Galeriji Kortil 2003. godine.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Zbirci slikarstva ima dva akrilika Bez naziva iz 1989. i 1993., a u Zbirci grafika ima grafičku mapu sitotiska iz 2007., tiskane u nakladništvu Galerije Rigo iz Novigrada.

Bez naziva iz 1989. nabolje prikazuje Jurićevu monokromatsku fazu u kojoj je koristio okomice s crno-bijelim gradacijama postižući time iluziju prikaza cjevastih formi. U triptihu sastavljenom od triju crnih ploha sa spomenutim motivima može se pratiti gradacija prema obujmu te količinska varijacija apstraktnog motiva okomica.
…njegove slike također čitamo kao objekte, svojevrsne poliptihe, koji sažimaju perpetuirajuću geometrijsku igru u sliku, u niz slika, u plošni ili sasvim postvareni objekt, u arhitektonski element koji je moguće nadopuniti tekućim kristalima video zida, u postvarenu iluziju, u raščlanjenu knjigu. Zanimljivo je na kraju spomenuti, autor na slikama, na slikama-objektima, dakle u nizovima koje slaže u poliptihe radi bez prethodnih skica, povezujući tako spontano i izvježbano, racionalno i iracionalno, slijedeći ritam nutarnjeg bića u neobaveznom i racionalnom prostoru umjetnoti.**

*Mladen Lučić, iz kataloga Duje Jurić, Slike – instalacije, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1995.
**Lilijana Domić, iz kataloga Duje Jurić, Radovi/Works 1988-2002, Udruga Globalna Hrvatska, Rijeka, 2003.

(D.Z.)