Aleksandar Garbin
Zvjezdane mape
2002.
zrcalno staklo, metal, plastika, organski materijali
dimenzije postava promjenjive
MMSU-2295 (1-3)
Zvjezdane mape Aleksandra Garbina (Rovinj, 1955.) nastaju u seriji radova započetih krajem devedesetih. Autor je zaokupljen istraživanjem svjetlosti kao medija proširivanja granica umjetničke izvedbe i umjetničkog rada kao dovršenoga, unaprijed definiranog objekta. Garbinova kuhinja začudnosti nikad ne pruža čiste formalno-estetske sastojke, već posjetitelju u ludičkim kombinacijama servira višeznačne vizualne rebuse. Zvjezdane mape predstavljaju se kao trilogija maloga, srednjeg i većeg ogledala s polijepljenim šećernim perlicama, postavljenim na teleskopski stalak ispod rasvjetnih tijela koja omogućuju igru refleksija u izložbenom prostoru. Svako ogledalo daje apstrahiranu zidnu sliku koja podsjeća na oblike nebeskih planeta i jednostavnim sredstvima transformira galerijski prostor u astronomski opservatorij. Međuodnosi predmeta i njihovih slika, tj. refleksija, otvaraju širok raspon doživljavanja. Zvjezdane mape možemo shvatiti bezbrižno, uživati u njihovoj tajnovitosti i diviti se svjetlucavim prostranstvima. Možemo ih sagledati i ironično, kao podrugivanje civilizacijskom apetitu koji uvijek teži izmjeriti, klasificirati, mapirati, pripitomiti, a danas, pothranjen tehnološkim aparatom, pomiče metu s ljudi, robe, ideja, zemaljskih terena i postavlja ju na samo nebo. Garbinova instalacija prigrljuje proturječja napretka s ironičnim podsmijehom, otvara kritičku distancu, ali ju ne nameće u prvi plan, već prepušta promatraču da otkriva razine zavodljivosti.

(K.O.)