Ivana Franke4 kocke/Bdrugi list iz grafičke mape Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija2004. jetakanica, slijepi tisak, 5/30497 x 497 mmMMSU-2369-2Izdavač: Hrvatska akadamije znanosti i umjetnosti, ZagrebUrednica: Slavica MarkovićIzrada mape: Josip SolićTisak: Kalkografija Kabineta grafike, ZagrebOtisnula: Ines KrasićUvodni tekst: Branko Franceschi
Grafička mapa Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija sadrži deset listova numeriranih i potpisanih olovkom ispod otiska, jedan llist sa životopisima umjetnica i naslovima listova te jedan list s uvodnim tekst na hrvatskom.
Tiskano je 30 mapa obilježenih arapskim brojevima (1-30) i 5 mapa za umjetnice.
Grafički par Ivane Franke proizašao je iz transponiranja njezinih prostornih instalacija na ravan papira. U prostornim se radovima jednakomjerno rasvijetljeni prostor strukturira repeticijom jednoobraznog, najčešće transparentnog elementa u efekt zamrznutog pokreta. U onoj mjeri u kojoj su ti ambijenti namijenjeni pogledu iz jedne prostorne ravni pa trodimenzionalna instalacija paradoksalno poprima kvalitetu oprostorenog likovnog izraza, toliko je u ovim grafikama prisutna težnja objektivnog izlaska u prostor kako dubinom tiska, tako i tiskom pomoću matrice koja je izvan formata papira. Kako smo već rekli, progresivnim jetkanjem kroz četiri stupnja, repeticija aksonometrijskog prikaza kocke rast će, odnosno na drugoj grafici opadati, prema geometrijskom središtu kompozicije. Efekt zamrznutog pokreta postignut je otklanjanjem aksonometrijske projekcije za 90 stupnjeva, tako da je stražnja – ili, ako drugačije gledamo, prednja – strana kocke zajednička za sve četiri moguće projekcije. Grafike ćemo jednom optikom doživjeti kao ornamentalni uzorak, a drugom ćemo na istom otisku ustanoviti iluzionističko razvijanje motiva u prostor. Potonji pogled potpomognut je taktilnom dimenzijom slijepog tiska, rastu ili opadanju njegove dubine ostvarene stupnjevitim jetkanjem matrice. Iz uvodnih rečenica ovog ulomka jasno je da Ivanu Franke zanima polivalentnost opažanja, odnosno mogućnost da na osnovi opažanja rad funkcionira odvojeno i/ili istovremeno na površini i u dubini svoje materijalne datosti. Metaforičke konotacije njezinih brižljivo planiranih optičkih zamki na volju su gledatelja.*
*Branko Franceschi, iz uvodnog teksta grafičke mape Ivana Franke - Ana Kadoić - Ines Krasić - Mejra Mujčić - Mirjana Vodopija, HAZU, Zagreb, 2004.