Marcus DoyleRed Cinema, London(Crveno kino, London)analogna fotografija, 2010.digitalni C-type ispis, fotografski papir, 2010.700 x 1000 mmMMSU-5861
Marcus Doyle (Carlysle/Cumbria, 1972.) fotografijom se počeo baviti nakon završetka umjetničke škole Blackpool & Flyde Sveučilišta u Lancasteru. Pripada britanskim fotografima mlađe generacije te je prepoznat kao predstavnik (urbanih) krajolika i noćne fotografije. Njegove fotografije bave se okolinom koju čovjek mijenja i eksploatira, krajolicima i predjelima koji pokazuju ožiljke ljudskog djelovanja koja su često zanemarena i zaboravljana. Za njih je karakteristična , bez iznimke, i potpuna odsutnost ljudi, premda njihovu prisutnost slutimo u svakom detalju. Noćna fotografija otkriva svijet posebnog ozračja u kojem se obično pretvara u neobično i nestvarno. To postiže analognom kamerom velikog formata (Wista) i dugotrajnim i strpljivim čekanjem (katkad satima i danima) na onaj pravi trenutak, pravo svjetlo jutarnje zore ili sutona. Posebna upotreba boja i izvježbano oko za detalje daju Doylovim slikama bezvremensku kvalitetu. Zbog toga njegovi radovi izgledaju nestvarno, katkad i poput retuširanih fotografija. U posljednjih je deset godina snimio mnoštvo krajolika – od arktičkoga polarnog kruga, Europe i Amerike do pustinja Afrike. Često su njegova putovanja bila vezana za odavanje umjetničke počasti njegovim uzorima kao što je bilo putovanje po američkim državama u kojima je slijedio i interpretirao motive fotografa Stephena Shora, Joela Meyerowitza i Richarda Misracha.
Nakon izlaganja, 22 fotografije iz ciklusa Urban Sprawl 1. i 2., Salton Sea, Border City i North Shores, koje su nastale tijekom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama i u Velikoj Britaniji, na prvoj samostalnoj izložbi Marcus Doyle – Noćna fotografija, održanoj u Malom salonu 2010. u sklopu Rijeka fotofestivala i u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, darovane su Muzeju.
Fotografija unutrašnjosti kinodvorane jedna je od Doylovih čestih tema: prikaz interijera kina postavljanjem fotoaparata iza gledališta, s fokusom na bijeli ekran u sredini dvorane, inače središte pažnje publike. To je tema kojom je započeo 2008. prigodom boravka na sjeveru Engleske, obilazeći priobalno područje gdje je često tražio motive u kinima manjih mjesta. Uzor u motivu bijelih ekrana našao je u radovima japanskog fotografa Hiroshija Sugimota.